
Čačak – Možda ćete pomisliti da je ovo još jedna u nizu teških životnih priča o ljudima koji su na svojoj koži iskusili ogoljenu surovost i tegobu. Istina potvrđuje da je mnogo takvih u našem okruženju, ali dok je dobrih ljudi i volje, ima i načina za spas.

Četrdesetsedmogodišnji Dejan Pajović živi u Mršincima sa nepokretnom majkom u trošnoj kući, od svega deset kvadrata, bez vode, kupatila i elementarnih uslova za život. Jedini izvor prihoda čine njena porodična penzija i kućna nega i pomoć. U fabrici hartije radio je 16 godina, ostao je bez posla i bavi se poljoprivredom, koliko mu to mogućnosti u ovakvim uslovima dozvoljavaju. Njegova majka Slobodnka je dugogodišnji dijabetičar, od pre sedam godina nakon višestrukih preloma kuka, nije u više u mogućnosti da hoda. Svaki dan je, kaže setno Dejan, velika borba.
„Brinem se o majci, sestra mi je umrla pre pet godina. Njeno lečenje i briga o njenom zdravlju su zahtevni, a meni ništa nije teško. Ujutro je presvučem, dam joj insulin, koji prima četiri puta dnevno, založim vatru da se zagreje, spremim nešto da se jede. Odlazim kod doktorke u Slatinu koja mi daje nalog, dolaze iz kućne nege da je pregledaju kada treba. Sve što imam je bolesna majka i 46 ari zemlje koje obrađujem“, priča nam svoju muku Dejan Pavlović.

Ali, nije samo nesreća i bolest sve što ima ovaj borbeni i hrabri sredovečni čovek. Ima i plemenitih ljudi koji će mu izaći u susret i pomoći. O veoma nehumanim uslovima za život i teškoj finansijskoj situaciji, gradonačelnika Todorovića je sa Dejanom upoznao Dragan Štavljanin iz ove Mesne zajednice, kada je Todorović Dejanu obećao pomoć.
„Kada sam saznao za ovaj slučaj, preduzeli smo sve što je u našoj moći da Dejanu i njegovoj majci omogućimo život dostojan čoveka. Za dva, tri dana dobiće vodu preko Žaočkog vrela, koju je celog života donosio u buradima. I ono što je najvažnije, do juna sledeće godine, na Dejanovom imanju biće izgrađena montažna kuća od 60 metara kvadratnih, kako bi njegova majka i on imali pristojne uslove za život. Kuća će biti finansirana iz budžeta Grada i uz pomoć lokalnih privrednika“, rekao je Todorović prilikom posete ovih namučenih ljudi.
Na prohladnom novembarskom vetru, Dejan nije imao uslove da ugosti ljude koji su mu danas došli i pružili ruku spasa. Pajović je zahvalio srcem, više nego rečima, jer će uskoro bolesnoj majci i njemu biti obezbeđen krov nad glavom, a već naredne nedelje burad za vodu postaće prošlost.

Novinar: Svetlana Vučković, fotografije: Saša Tanasković